Nešto po suštini identičnoprethodnim tekstovima o zlouoptrebi termina “ljubav” i sl. Dugo sam razmisljao, a onda uvideo da ako bih pokušavao da pišem izbegavajući suštinu radi društveno prihvatljive forme, traćio bih vreme na formu, zaboravljao suštinu i nikad ne bi imalo jačinu ni snagu poruke koju želim da ima.

Nije ni blizu Bukovskog, "gore je", pisano je kombinacijom pristojnog analitičkog jezika i kafanskog prosto-konstatujućeg, ponavljačkog. Isključivo pristojan jezik bi prikrivao suštinu, a ova kombinacija je čini jasnijom i vidljivijom, čak i onima koji nikad ne bi ni pročitali nešto takvo.

U suštini, ovo je moja kritika muškog sveta koja podjednako cilja i muškarce kao i žene koje se mire i prihvataju njegova pravila. Čist feministički tekst bez dlake na jeziku.


On je “voli” isto kao što je “voleo” i sve bivše, i kao bivše će jednog dana prestati da je “voli”, početi da je mrzi, vređa, ogovara, pljuje, šamara, uništava sve dobro u njoj, izlaže boleštinama (sem ako ih u miraz ne brinući za nju već nije doneo).


Neće mu nikad “pući srce” za njom, ne, “pucaće mu kurac” za njom i onim šta joj je učinio, jer to ono čime ju je “voleo” – od početka do kraja.


Srce mu je drugorazredni organ pa ga ne koristi jer ne može njime da je pojebe, a to mu je neophodno da bi iskazao svoju “ljubav”.


Naći će sledeću žrtvu, a za nju koju sada tako silno “voli” neće ni pitati. Ni kada joj bude teško, ni kada joj bude najteže, ni ako je ostavi sa zajedničkom decom, ni kada bude odlazila sa ovog sveta, ni posle toga. On će biti zaokupljen "važnijim" stvarima - novom "voljenom" rupom, fudbalom, kolima... a tužne vesti o njoj zaobići kao pseće govno na trotoaru.